Solinska biskupija

Solinska biskupija (lat. Dioecesis metropolitana Salonitana), nekadašnja katolička biskupija i metropolija sa sjedištem u Solinu. Bila je ustrojena vjerojatno tijekom III. st.; povijesni izvori o biskupima toga grada potječu s početka IV. st., kada je za posljednjega Dioklecijanova progona 304. podnio mučeništvo biskup Dujam (Domnius, Domnio). Snažan razvoj te kršćanske zajednice i porast njezina ugleda i značenja u pokrajini Dalmaciji i cijelom Zapadnom Iliriku nakon podjele Rimskoga Carstva potvrđuju u to doba podignute velike bazilike: biskupska u gradu i četiri grobišne izvan gradskih zidina, te biskup Hezihije (umro 426), poznat u cijelome tadašnjem kršćanskom svijetu. Od Hezihijeva doba solinski su biskupi imali metropolitanski položaj, a u VI. st., čini se, dobivali su i nadmetropolitanski – povezan u ono doba s naslovom nadbiskup. Do razorenja antičke Salone (god. 614) ondje je stolovalo 20-ak biskupa. Kršćani koji su se sklonili u Dioklecijanovoj palači obnovili su za cara Heraklija (641) biskupiju i metropoliju. (→ splitsko-makarska nadbiskupija i metropolija)